Balkanska slikovnica - Goran Bjelanović

Balkanska slikovnica

Bilo je jesenje veče tavno

Kada je seljak zaklao tele

Ljubimče štale raskomadano

Za tili časak tako vele

Ono se nije ni pomaklo

Hitrim je nožem dah presječen

Nagošću mesa smijeh žara taklo

U rerni pogled svježe ispečen

Komšije rakija ladna pa vruća

Psi gladne mačke grabljive ptice

Pij mezi pjevaj časti kuća

Tanjirom srca i džigerice

Zora sjedine strnom češljala

Lajala sjekira bukovinom

Prazna se koža mežurala

Nemoćna pusta pod mrzlinom

U to je seljanka došla da muze

Oprala vime tepala kravi

Krajem kecelje otiruć suze

Što su kapale po otavi

Mlijekom brektao prepun lonac

Šumile trave u bjelini

Drumom kerovi za njima lovac

I neke žene u crnini

Komšija svrati sinoć sam klao

Biće ko puter pravo sa sise

Ja ga nijesam još probao

Nešto ne mogu neće mi se

Tele ko tele nije zbog toga

Ali žao bi bilo mi manje

Da nije vjeruj tako mi Boga

Ruku mi lizalo pred samo klanje

Goran Bjelanović

___________

Ilustracija: Ivan Vecenaj Tišlarov - Seljak, slikar i književnik