Fantazije jedne luđakinje – Dorotea Veliki-Kovačićek

Fantazije jedne luđakinje 

Napisat ću ti dvije, tri riječi, kad malo popijem,

Dok se ne otrijeznim, ohrabrit ću se da se otkrijem,

Napisat ću ti dvije, tri riječi, kad malo popijem,

sanje su to, shvatim, kad se malo razbudim, fantazije.

S tobom bih se pokrila u studenim noćima,

usne bih ti ljubila dok se ne raspuknu poput nara,

oči bih ti zaklopila dok te ljubim, da ne vide,

s koliko te žara grlim, dok ruke polude.

Napisat ću ti dvije, tri riječi, kad malo popijem,

napisat ću, potajno te obgrlim dok snivam,

i sve dok igra tijela bude začinjena žarom,

zore bi nam bile vječne noći, noći bi nam bile danom.

S tobom bih se pokrila u studenim noćima,

u našem bi krevetu tek bio mjesec maj, a

li znam, ujutro se magle otrijezne, raziđu,

mi smo jedni od onih što sretnu se, a nikada ne nađu.

Dorotea Veliki-Kovačićek

 _____

Foto: Free NET