In Memoriam - Irena Savić

...ne vidim ti korake vješte i lake

ne osjetim da plešem oči su mi zatvorene

pratim tvoje nježne nagle pomake tijela

prepuštena tebi ti kroz mene plešeš tvoja sam

cijela dvorana je bijela nisam znala

da bih smjela zaplesati ikad

nije bitno s kim nije bitno kad

... potrebno je samo da zatvorim oči

kao dijete da se pustim ne vidi me niko tako

pustim se u zagrljaj tvoj svaki korak pratim lako

čujem smijeh i zvuk šampanjca kako se kroz maglu toči

u bijeloj dvorani gdje bijelo je granica

između postojanog između sna

... potonuli bi inače svi do dna o ljudi su takvi

kad postoji sloboda o ljudi su takvi kada im se pruži

uskogrudni korzet savjesti sve uži i sve uži

ne otvaraj oči ne otvaraj oči

ponavljam te tri riječi kao začarana

spotaći ćeš se nećeš moći plesati tako posmatrana

ne otvaraj oči nije bitno šta se desi

pleši ajde pleši konačno jednom se zanesi ...

i ne vidim ti korake vješte i lake

ne osjetim da plešem, lebdim, pratim tvoje nježne

nagle

pomake tijela prepuštena tebi

tvoja sam cijela dvorana je bijela

ja osjetim samo naša tijela

Irena Savić