Iz neobjavljenog istorijskog romana

Iz  neobjavljenog istorijskog romana

G. C. NEPER

          U Kotor se tada nije moglo stići usput. U proputovanju.Jedino namjerom. Poslom.

Veći je gtijeh ne poći u Kotor, nego li u Ostrog.

U Ostrog se ide da se pomoli za dobro živih.

Da molbama svetom Vasiliju učinimo da njegova svetost moli Boga za nas.

Za duše umrlih, za njihov vječni život.

A najviše njih se moli  za duševni oporavak zgužvanih, bolesnih i zaboravljenih.

       Onih što život otkupljuju patnjom.

A kada ni Bog za onoga koga se molimo ne učini po našem, vodimo ga u Kotor.

U duševnu bolnicu.

       Koliko ih je tamo, samo što niko od njihovih bližnjih nije imao strpljenja, da ih samo malo sasluša.

    A nauka kaže da je neko u maniti lik udari, zato što pati.

Pati se zbog; promjena, hormona, sentimentalnosti, alergija i toksina i finansijskih problema.

     Kada pođete nekoga da posjetiti ne možete se od njega odvojiti.

Mnogi se i povrate. Bližnji ih ne žele natrag.

Oni su za njih umrli samim tim što su pošli tamo.

Brzo vam posjeta tamo dosadi. I upada vam u oči, iako sitno napisano, soba;

202

G.C. NEPER

1810 – 1903

Najpoznatiji njen oboljeli žitelj.

Mnogi, koji su tamo umrli, značajni u svoje vrijeme, nijesu zaživjeli u narod.

 Za mnoge, tu umrle, prikazane su njhove smrti, tamo neđe.

Na drugo mjesto.

Žarko Marović