03.10.2018.
Poezija

Izlazim sam na put – Mihail J. Ljermontov

Izlazim sam na put  

 

Izlazim sam ja na kam nogom,

Kremenit put kroz magle gori,

Noć tiha. Pustoš vapi Bogom;

Zvijezda sa zvijezdom zbori.

 

U nebesima pir je svečan,

Sni zemlja, svoju plavet pali:

O zašto boli duh moj ječan?

Koga to čekam? Za čim žali?

 

Iz svog života, ko iz boja:

Iz prošlosti već dugo kasnim...

Ištem slobodu – i pokoja,

Zaborav vapim! Njim da zasnim!

 

Ne bih u jezan nesan groba,

Žudim da vidim šta snen značim,

Da snagom grudi iz nedoba –

Dišući tamu – nebom zračim.

 

Da dan noć tješen sluh u sreći

Poje glas ljubve slatkim zvonom,

A grub dub vječno zeleneći

Njiše me, šuman, drevnim lonom.

 

Mihail J. Ljermontov

____

 

Prepjev sa ruskog

Ranko R. Radović