Kao mjehur sapunice - Mladen Maraš

Kao mjehur sapunice

Kad bi nam mogli vratiti snovi
što vrijeme jednom prospe u etar…
Nema nas više, život nas povi
kao što slamke povije vjetar.

Samo dva truna, ja i ti smo,
čestice proste božje računice.
Kao da nikad lebdjeli nismo,
pukli smo kao mjehur sapunice.

Bez riječi, sve smo mukom izrekli…
Šta može nijem da kaže gluhom?
Pred škure bure jadno poklekli
k’o neke aveti klonule duhom.

Tijela su naša postala mesa,
sa srcem srasla planina bijesa.
Na sve smo oboje pogrešno gledali,
teško se izdali, lako se predali.

Usko zna bit’ nam široko polje,
u strahu lako lomi se glas,
dok mi sa litica padamo dolje,
u jaz sve dublji između nas.

Mladen Maraš

Pročitajte još