Klesanje samoće - Labud N. Lončar
Klesanje samoće
Isklesao sam samoću
U grlo je položio.
Da šuti.
Tihuje…
Decembru i sjevercu vjetru
U noćnu vizitu dolazi, prkosi.
Isklesao sam samoću
U umorno oko je usadio
U onom mističnom trenutku stvaranja istine
Kada mjesec obljubi svojim sjajem
Stidljivi talas na mirnom moru
Donoseći urlik vučice
Iz davnih dana, još…
Isklesao sam samoću
U uvo je postavio!
Da oslušnem tišinu morskih dubina
Iz kojih dopiru lascivne priče
Bestidnih školjki i lukavih ajkula.
Isklesao sam samoću
U grudima je čuvam!
Jer u njima spavaju zvijezde.
Ušuškane bijelom pjenom
I tišinom kosmosa
Koje ljulja i uspavljuje
Beskonačni talas sjećanja.
Isklesao sam samoću...
Da zajedno ćutimo!
Labud N. Lončar
-200x200-rez.jpg)
