03.03.2021.
Kolumna

Televizor - Mr. prof. Mila Milošević

 

 

Televizor

 

 

 

 “Dragi građani Srbije, srećna vam sloboda”, reče Slobodan stojeći iza Mire sa cvetom u kosi( da je voda nosi). To reče juna 1999. Gospodnje godine i ostade živ sve do Haga gdje baš nije pošao volje drage.

Iste te godine, neposredno iza Slobodanovog saopštenja pojavi se Vesli Klark i reče:” Nikada se Srbi više nasmijati neće”

Kao da su se dogovorili ko će šta da kaže i na istoj televiziji, a ja ih sa sve naočarima gledah i sa oba uva slušah kako to izustiše.

Nešto sujmam da se more bit nijesu međuse dogovorili u Briselu ili more bit u Karađorđevu- ko im ga zna.

Ja brže bolje skinuh milje sa mog televizora da pogledam bolje, kad ono oni već nestali.

Istresoh ja prašinu iz miljea i više ga ne stavljah. Đavolu milje dadoh. Neće meni više milje smetati da gledam televizor. E, nema više milja, bacih ga iako mi je poklon od kume.

Ali od toga dana do dana današnjeg moj televizor ne mogu da očistim.

Navuklo se neko crnilo, ne razaznajem ko je na mom televizoru.

More bit da mi naočare ne valjaju.

Ma, išla bih ja kod očnog doktora, nego ova korona neda.

Tačno ću oslijepit gledajući u ovi crni televizor.

Ma, više mi ni Britva nije onako gledan kao što je bio prije ovih izjava ovih nepomenika .

Samo razaznajem sijedu bradicu ovoga novoga Premijera.

Nekako onako bijela sjaji pa probija kroz ovo crnilo na mom televizoru.

Ma, meš čini i svijetli kao Zvijezda na nebu. Onda prošeta neki dim, opet zatamni.

A taj dim kao da je od tamjana. Tačno mi je televizor okađen.

Milo mi Boga mi.

 Sad me baš briga u kakvom je odijelu ko; je li Armani ili Bos.Važno je da je ton uredu.Šta obuvaju nije mi bilo bitno nikada. Taman iako su bosi.

I Isus je sa svojih dvanaest Apostola širio Hrišćanstvo idući bos. Hranio je gladne, liječio bolesne, usrećivao nesrećne, sve one koji se triput zahvale, a četvrti mole. Ostali su u njihovom vidokrugu, ali kako ih ima mnogo, Mesija sa sve dvanaest Apostola ne može sve obići, pa šalje saradnike da svakom Rabu Božijem dodijele što im treba, a hljeba ponajviše. Ima se okle- široka je Zetska i Bjelopavlićka ravnica. Idu oni po gorama i šumama Crne Gore.E,e , po šumama, jer ako zatreba svi ćemo tamo.

Nego usput im se podapinju neki šiljci pa im krvare tabani. Tako je i Isus krvario i posvetio se. Nema ljubavi bez bola i suza.

Samo krv, znoj i suze mogu da smanje javni dug, povećaju DBP i smanje nezaposlenost. Treba i da rasporede jaja u više košara, ali ne onih na Kosovu gdje izginuše mladi momci malo prije ove” srećne slobode”od Slobodana i zamrljanog osmjeha od Veselog Klarka. Samo ti Klarko cirkuzaj, ne nasmijao se nikada. Ne znaš ti Veseli da smo mi granitni narod, tvrd orah kako nas nazva naš Vladika i Vladar NJegoš. Gete mu je preveo Gorski vijenac na Germanski. Izgleda vama KlarKO uzalud.

Moj Veseli KlarKO.

Ko se posljednji smije najljepše se smije.

 

Mr. prof. Mila Milošević

 

 

 

____________________

Ilustracija: Free NET