20.11.2018.
Poezija

Lepljive strasti - Gordana Jović

 

Lepljive strasti

(sećas li se Karlovačkog groždja i Bermeta!?)

 

Te noći si usnama raspukao nebo,
dok sam lebdela čvrsto pripijena uz tebe,
kao jedini oslonac.
Kroz prozor su se čuli jutarnji zvuci utihlog slavlja,
dok si mi kožu usnama pojio zrnom stisnutog groždja ,
od sokova drhtala u lepljivim sladunjavim dodirima ,
polako se predavala ,u slatkoći uzdisala.
Klikere od groždja si prislanjao mojim usnama,
dok se sok mešao sa znojavim telom,
tražili smo jezike, utopali i pili dubinu vrela,
moleći u sebi ,
da ostanemo što duže u toj lepljivoj vatri.
Gutljajem Bermeta Karlovačkog,
pojio si me dugo,

žednu i oronulu ,od lepote iznemoglosti ,
tako još,
tako ,
i opet,
bez sata vremena koji smo zaustavili
.
Zašto groždje i Bermet i posle toliko godina,
imaju čudnu moć,
budeći želju svake jeseni za lepljivim strastima.!?

 

Gordana Jović