17.05.2018.
Poezija

Lijepi goropadni divlji cvijet

Lijepi goropadni divlji cvijet 

Da me samo jednom pogledaš
dok zadnji put stojim pred zvijezdama
Nasmijati se slatko ,zadnji put
okrenuću se i otići
Večeras poslednji put pišem ljubavne rime
Zatim ću oprati moje lice
na izvoru hladnog studenca
Naranče žute,kupi mi
ljubavi,tiho ti zborim
Zar me prepuštaš nepoznatima,
Zar tvoja ljubav nije više svemoguća
Čuvaj se dok stojim pod prozorima tvojim
vidim siluete vaših tijela
Čuvaj se tiho kao da ti govorim
Tek sada te poznajem ti si stranac u noći
Dok ljubiš lijepi goropadni divlji cvijet
Pogledaj moje usne .Šute.
Ne osudjuju
Pogledaj moje ruke čiste 
su
U moje kraljevstvo ulaz je slobodan.Uvjek.
U tvoje nije
Ostani,zauvjek i ljubi je ,ljubi je 
Ako ne namjeravaš postati milostiv
idem,
A ti zaslužio si biti izvan moga puta
Otvori ljubavi prozore
Lipe cvatu
Neka te lipe vrate u vrijeme zajedničke mladosti
Daj,ozdravi me,ljubavi,
ostavi tu strast pod zvijezdama i sjajem noći
Ako me valovi odnesu ili me zatrpaju tudje ruševine
na putu kojim ću ići
izmedju prvog i poslednjeg pada sati
volim te tišinama ti poruku pišem
dok ti voliš to u njoj što ja nemam
Perem moje lice za sutra
Ne dam tvoj lik iz moga oka da ode..

Jasna Sofija Kosanović 

(Iz ciklusa ljubavne poezije "Kao bistrina oka tvog”)