Ljepota čežnje - Vesna Štulić

Ljepota čežnje

Ti, moje nebuđene zore.

Prstima pišem tajne

po svilenoj pergameni

kao svete spise

i mislim da nisam pjesnik,

jer nemam rime,

ali zato te osjećam i bez pjesme,

laticu po laticu slažeš mi poljupce,

miris tvoj je tanan i pun nježnosti,

laki drhtaji od kojih mi treperi duša kao žica,

gledam se u tvojim očima,

toneš u vir stvarnosti,

a ja još uvijek mislim da si želja,

nadu čuvam dok prebirem

po svjetlosti tvojih dolazaka,

ostvaruješ mi snove dodirom odlučnosti,

ja živim ljubav onako čeznutljivo ženski.

U grudima mi pjesma nenapisana, 

razum nijem mi stoji pred srcem što progovara,

samo još čekam taj tihi zvuk jutra,

miris zajedničke jutarnje kave,

odmaknute zavjese i otvoren prozor,

da kažem hvala Suncu

i već mi gasiš žeđ nemira...

Doći ćeš da ugasiš tu ljepotu čežnje,

ali neka...

Nakon ove pjesme...moraš doći.

Vesna Štulić