12.01.2020.
Poezija
Molitva - Verica Isidora
Molitva
Na rubu noći,
u dubini tišine,
kada su zvijezde
probudile sjećanja,
začuh glas iz snova.
Otme mi se jecaj.
Suze u očima
otplešu svoju radost.
Zvuk sličan vjetru
poljubi moju sjenu
i u slapu mjesečine
ugledah obris tvoj.
Drhtav, mek glas
prostruji kroz najdublju
čežnju moje duše
i utka se u vapaj.
Ti si dimenzija želje,
tračak svjetla,
molitva moje žalosti.
Dozvala sam te
iz vrtloga gubitka
jer nosiš puno vedrine
s mirisom zraka sunca.
Verica Isidora
-200x200-rez.jpg)
