24.01.2019.
Poezija
Naša soba - Milo Radov
Naša soba
Čitav vijek u jednoj sobici sjedim,
čekam da si dobro – da mi jave,
zar tako brzo napustiše, zar sijedim,
a samo jedan vijek minu – iznad glave!
Ja sam samo zaboravio da ti se vratim
iz sna punog litica golih – gdje bitišem.
Oprosti što nisam znao da svratim
u snove ti, u čemer, i vatru – pa kidišem
po pustom prostranstvu sobice ove, naše!
Ako mirisa teških, bolničkih, više nije,
ako ti oči tada iz vida mi izostaše,
javi kakve sviću, i mrču, - da znam, kako ti je?
Čitav vijek u jednoj sobici sjedim,
čekam da si dobro – da mi jave,
zar tako brzo napustiše, zar sijedim,
a samo jedan vijek minu – iznad glave!
Milo Radov
-200x200-rez.jpg)
