28.01.2020.
Poezija

Novi dan - Mirjana Svetozarević

 

Novi dan

Kroz jedno sivo jutro
Neka siva krila padala su sa neba
Po sivom peronu
Na kome nije stajao On

Stajala je samo Ona

Ĺjudi su skupljali sivo perje
Pred vozovima koji su jurili dalje
I trpali su perje u svoje nevelike džakove
Koje će posle podizati
Do svojih nevelikih ramena
Što im se spuštaju
Ispod visoko podignutog vrata
Zagledanog u neku petu stranu sveta

Vetar im nije duvao u ledja
Duvao je na neku svoju stranu

Jedan spomenik krajputaš
Samo je mahnuo pospanom mašinovodji
I voz je uz pisak ušao u dan
Iz koga će neko izaći na kraju tunela

I jedno sivo jutro
Prizivalo je novi dan
Koji je uporno čekao pred vozom
I u kome
Ništa više nije potsećalo na sivo perje

A voz je samo odmicao dalje
Niz prugu -

U novi dan

 

Mirjana Svetozarević