Mnogi misle da je ovaj svijet ostario, da se ispucao i da se istrošio…

MNOGI MISLE DA JE OVAJ SVIJET OSTARIO,
DA SE ISPUCAO I DA SE ISTROŠIO…

“JA NE MOGU U TO DA VJERUJEM - JER SVAKI ČOVJEK KOJI SE RODI - ON JE POTPUNO NOV NA OVOM SVIJETU I ON NE MOŽE DA SE ZADOVOLJI TIME DA SU DRUGI ŽIVJELI UMJESTO NJEGA.”
Ovako govori (poručuje) slikar Mediterana, Novljanin, AKADEMIK VOJO STANIĆ.

MALE STVARI ČINE ŽIVOT

Male stvari su, u stvari, dio one NEUHVATLJIVE IGRE - MIMIKRIJE koja ovijek nanovo upućuje na tajni cod trajanja.
“MOĆ - NEMOĆI”, filozofija je koju svijet ne mora da razumije, ali po njoj i njenom diktatu živi i traje od onog prvog, do današnjeg dana.
Na Vojovim platnima ljudi prosto troše dan ili bolje rečeno odigravaju ga na nekoj, šah tabli, bačenoj karti ili samo svojoj stranputici…
Kao kod Felinija - dok nebom preleću avioni i raznobojni baloni, s raznorodnih prozora i kroz dovratnike, gviri, kao da se ruga ili igra skrivalice, neki drugi, obični svijet. Stoji naopačke sa svojim sjenovitim, intimnim istorijama.
Jedna psihologija je tu - iznunutra … U ogledalima s duplim dnom, sanjarenjima i čekanjima oivičenim radoznalošću, a druga je tamo - spolja … U paradoksalnim igrama i magiji dokolice, u spajanjima nespojivog, u kafkijanskoj začudnosti koja nikog ne začuđuje… Ženska tijela se podaju suncu, muška divane, pijuckaju, ili love privid - leptira, privid - lakoće postojanja.
Vojovo slikarstvo je puno čuda, fantazije, ali i strasti.
Čovekov lik je vrhunski motiv, zatečen kao na kakvom peronu, škveru, u osluškivanja stvarnosti, koja samo što nije…
Vojo je slikar isčekivanja - klice svake prave umjetnosti.
Voljeti ili mrzjeti, “Biti ili ne biti” vječno pitanje iste strasti sa dva lica.
Slikam svašta, kaže Vojo.
Nisam mogao da propustim nikog i nigdje.

Ne mislim da slika može da promijeni svijet.
Prvo se promijeni svijet, pa se onda to vidi i u slikarstvu.
No, ne volim mnogo da pričam.
Ja i slikam da ne bih pričao!

***

VJEŠTINA JE BITI SRETAN“
kaže Vojo i dodaje:
„PRVI I JEDINI USLOV ZA SREĆU JE SKROMNOST.
PRAVI UMJETNIK SE SVOJIM DJELOM PRAVDA ŠTO JE ŽIV.“

***

Dame i gospodo, ne preostaje nam ništa drugo nego da povodom 95 rođendana priznamo našem Voju Staniću da se svojim djelom i te kako opravdao i da može da živi, ne kako on, na njegov način kaže, da je odlučio da živi do kraja života, nego da živi i traje i van njega, dok ima umjetnosti i onih koji je nose i razumiju.

Mr Milun Lutovac