„Raseljeni prvenci“ – Goran Radičević

Kratak osvrt na knjigu „Raseljeni prvenci“
Predraga Pešića

Piše: Goran Radičević

Rosa na travi kad je kosi domaćin, svoj na svome, pretvara se u mlijeko zavičajne sise koja pita srećnog čovjeka.Ona sa trave tuđih livada je kisjelina koja izgara utrobu čovjeku željnom zavičaja.

Povod za ovo pisanje je knjiga Predraga Pešića „Raseljeni prvenci“, koju milošću autora iščitavam u kasne sate. Uglavnom njegove pjesme iz osamdesetih godina kad je još bio svoj na svome u Kosovskoj Vitini ili kako sam voli da kaže gornjem Pomoravlju. Nema u tim pjesmama ni traga one gorčine koju možete ponekad naći u njegovim kasnijim djelima pa čak i u haiku ostvarenjima. Pjesme čiste kao suza i nevine, posvećene ljepoti. A pjesnik rođen sa okom za ljepotu i kad pjeva djevojkama i kad pjeva zavičaju ili pak precima.

Proći gornjim Pomoravljem a ostati ravnodušan ne može niko, pjesnik još manje. Tamo je Pešić našao „svetli kutak za svoju pesmu“ i pjevao. Pjevao nebu, zvijezdama, majci i ocu, djedovom dudu, cvijetnim livadama, crvenoj jeseni i proleću za stihove. Pjevao je i ženi upoređujući njenu ljepotu sa ljepotom zavičaja. Sakupljao je ljubičice svojih stihova za dar njenoj ljepoti sa željom da postanu Gornjomoravski par broj 1. Pjevao je Njoj kao što je pjevao Visokim Dečanima ne poimajući svojom mladom dušom zašto su mu i ona i Dečani jednako lijepi i sveti.

Pjesme tog doba često su mu objavljivane u časopisima ali nije ih zaboravio ponijeti sa sobom kad je morao otići, već ih je prigrlio i čuvao da bi bile objavljene u ovoj zbirci. Drugi dio zbirke čine Haibuni gdje Pešić manirom iskusnog haiđina dokazuje da mu nije strano ni ono što je u to vrijeme većini pjesnika i pisaca sa ovih prostora još uvijek bilo nepoznato.Za kraj ću prepisati njegovu pjesmu koja možda nije najbolja u ovoj zbirci ali mi je donijela trag iz mog sopstvenog odrastanja

                                   NAŠLA ME ŠTETA

                                    Dedin dud ćuti
                                    pčele se ludo goste
                                    cvetovi
                                    bacili haljine
                                    preko ograde…

                                    Nema je
                                    da jede dudinje