Otkrivanje skrivenog
Prva knjiga poezije Gorana Radičeviča nosi naziv „U oku skriven".
Čitajući pjesme, iz ove knjige, koje su podijeljene u tri ciklusa i to „Posle vatre", „Ujed i jed" i „Ne tražim ništa" dolazimo do saznanja da je pjesnik u stvari svojim okom nesebično otkrio skrivene tajne i skrivene treptaje svoje duše. Oslikavajući na veoma originalan način svoje iskustveno biće. Bježući od osame a istovremeno uživajući u njoj jer se samo u njoj osjeća bezbjedno, zaštićeno.
U ciklusu „Posle vatre" a u istoimenoj pjesmi pjesnik
kaže:
Kad si zapalila noć goreo je i glas kojim sam govorio, uzalud, da te volim, za tu ljubav nije postojao spas i pustio sam i nju da u plamenu izgori.
Dodajući,
„Ostavio sam tragove upalio sve sijalice označio prag da me lakše nađeš..."
Usputno otkrivajući slabost i sažaljenje „Na grobu"
„Na grobu kurve oprostih se riječima od meda, ne zbog tuge ili čežnje, već zbog jeseni sive, imala je tvrdo srce i oči da njima gleda"
A ono što bih posebno izdvojio iz ove knjige je pjesma "bratu mom" u kojoj je sabran sav bol, tuga i pomirenje...
„Kako se kupuje vrijeme...
Noć, dodir, zagrljaj, zagrljaj, dodir,
za dušu tvoju
pokloniću ti vijek,
za osmijeh milenijum...
Imamo sve vjekove u očima
sve milenijume pred sobom,
dato nam je vremena
koliko god možemo da potrošimo... "
U cilusu „Ujed i jed", a u istoimenoj pjesmi, pjesnik ne žali za gujom u njedrima jer je žena slatka, voće grijeha njegovom rukom ubrana dok u drugom dijelu pjesme pomirljivo govori o kapi žuči koja je na srce kanula i suza iz lažljivog oka, rana bez opravdanja postaje samo uzdah srca ranjenog.
Da bi već u pjesmi „Odlazite" na svoj način iskazao bunt na neki, opet, pomirljiv način stihom:
„Odlazite,
zid ne zidam, ćutanje me krije, ostavljali mene su i prije ipak živim...Grane su mi vite."
U zadnjem ciklusu ove zbilja lijepe knjige koji nosi simboličan način „Ne tražim ništa" Radičević kaže:
„Ne tražim ni planinu
Bez oslonca
Padaću U nebo."
A zatim dodaje u pjesmi „Nedovršena pjesma":
„Pjevao sam i sa mnom je pjevalo
žuto i crveno lišće šuma mog Zaostra
dok je opadalo nošeno vjetrom...Tebi...
Čuj...Po lišću i travi
tiho kapaju
suze noći.
Tama jauče vetrom
i hukom sove...
Pjesma mi se
u tužbalicu pretvara."
Nijedna pjesma nije nedovršena ili su sve pjesme nedovršene, te tako Goran Radičević pred nama u ovom knjizi otkriva samo jedan mali dio svoje duše. Duše u kojoj nosi i Lim, i Tivran, i ženu i staru kuću.
Uvijek se iznova vraćajući ljubavi kao polazištu tj. suštini Skrivenog i Ljubavi!
Na Bogojavljenje, 2018. Labud N. Lončar