„Čuvari videlišta“, ili proširene metafore refleksivnog pevanja Gordane Srećković, u jednom slučajnom odabiru..
Pre nepune tri godine, tačnije sredinom 2016., „Dineks“ iz Beograda je u svojstvu izdavača stao iza pesničkog imena Gordane Srećković, kao i naslova njene tada nove poetske, bibliografske jedinice naslovljene kao „Čuvari videlišta“, otvarajući joj tako ulaz u tajne sveta „besmrtnika i posebnika lirskih“. Osim za izdavača, naš glasoviti pesnik Miljurko Vukadinović se potpisao i na mestu recenzenta, odmah do kolege mu Vladislava Vlahovića, dok se za likovnu opremu pobrinula Nataša, Luna Luković a posao tehničkih radnji i pripreme za štampu prepustila Jeleni Mandić.
Meki korični povez sa naglašenom rikšnom i prilično kvalitetnim binderom, objedinjuje knjižni blok, naglašavajući kolorni kvadrat u nekom kubističkom maniru okruženom plavilom, te fotkom i veoma škrtim, autorskim, biografsko-bibliografskim podacima o pesnikinji Gordani Srećković.
Ova obimom nevelika zbirka poezije, sa rashodnim stranama dostiže tek nekih 52. jedinice, ipak u svojoj sadržinskoj, kvalitativnoj autorskoj posebnosti, nudi čitaocu mnogo toga, umetnički i lirski vrednog a vešto sakrivenog u divnom metaforičnom izrazu, u epitetima, poređenjima i razotkrivenim emocijama lirskim, kako to samo talentovane piskinje umeju i mogu.
Stanja i osećanja, emocije i gracije usnulih događanja i doživljenih epizoda, prelamaju su u stihovanom pesmokazu, ne stideći se osnovnih ljudskih postulata gde čežnja odudara od stanja mira, spokoja ili neke dobrodošle nirvane..
..Izvajana
Strastima vremena
U mojim očima
Sviće zora
Divim se
Sopstvenoj tajni ..
(str. 13.)
Snaga merenja bola je izuzetno Gordanina merna jedinica, vrednovana pesničkim i lirskim pokazateljima, nepoznatim i nepriznatim u običnom svetu sukoba i mistifikacije svakodnevne. Otuda, kada pesnici pate ni bogovima nije svejedno, a talasi mora i okeana se uznemire, zapene i pomahnitaju..
.. Naviru sećanja
Na usnama šapati
Nedorečeni ..
Da li je osetiš
Zlatne boje sunca
Novo rođenje
Pobedu..
Snagu mog bola
Što lomi i sažiže
(str. 14.)
Gordana Srećković ima urođeni smisao za rečeničnu tvorbu stiha, ta umešnost se naziva talentom, dakle poseduje dar božiji kojim lako, jednostavno i bez dodatnih napora pravi uspelu jezičku tvorevinu koju tako jednostavno imenujemo stihom a iz stihovanih predela čarolije i tajanstva, izniče i izdiže se pesnička slika, lepota skaza i izraza lirskoga, obojena svim bojama dugina spektra i još nekolicinom za koju još uvek nemamo pravih imena, pseudinima niti nadimaka, ne bi li ih zamenili u tajanstvu i čudastvu umetničkome..
Po rajskom vrtu
Sadašnjosti
Mesec svetli
Predelima pakla
Želju da volimo
I budemo voljeni
U nasledstvo
Ostavljam testamentom
(str. 17.)
Kako divne i uspele alegorije, čitavu pesničku sliku pojačavaju do savršenstva boja i doživljaja, koje se mogu rečima stvoriti, dočarati i zainteresovanom čitaocu jednostavno predstaviti..
Prirodni fenomeni u službi Gordaninih osećanja, doživljenih emocionalnih stanja i dešavanja dinamičke radnje iz proživljenog života u jednom času kuliminira pesničkom slikom čarobne strukture..
Pod mesečinom
Čin mističnog sjedinjenja
Belog neprolaznog bola
Reke suza
Pod mesečinom
Rađaju sunca
(str.19.)
Mistika je poseban izraz tajanstva i nečeg nedovoljno vidljivog, razumljivog, uočljivog, prepoznatljivog, nečeg što se samo sluti, što nije jasno ni po nastanku ni po vokaciji značenja, otuda obično nije na obdanici, već ide u onaj tamniji deo dana koji je taman, mračan, nepredvidiv.. Obično ga prati mesečina, stara lirska varalica, koju Gordana ne zaobilazi, naprotiv, priziva je koristi u gradnji svoje pesničke slike, dajući joj neke neverovatne osobenosti i osobine..
Mesečina, mistika i „beli“, neprolazni bol sa „rekom suza“, „rađaju sunca“, u Srećkovićke i čitaocu donose neke neverovatne impresije u refleksiji osećanja i stanja njenog pesničkog bića, umorenog, smorenog i bolom ophrvanog.. Stanja koja nisu ispunjena patnjom, bolom, tragedijama, tragikama, razlazima, nesporazumima rastancima, nisu pesnička, nisu tipska, nemaju važnosti i važenja u svetu lirskoga iskona, tradicije i Gordaninog interesovanja. Otuda ona svoje umetničke poglede na svet, direktno prenosi na svakodnevni život, radikalizujući stvaralačke i lirske slobode u svetu koji nas okružuje, pozivajući na otvoreni bunt prema teskobnoj, malograđanskoj tradiciji..
Odbacite
Sve što sputava
Roditeljske zabrane
I grudnjake
Skratite suknje
Oslobodite se moranja
Pokretima
Iskonske ženstvenosti
Omamite razum
Cvetu što cveta
Miris da mu se vrati
(str.22.)
Očigledno je Gordana Srećković i pre rođenja bila pesnikinja sa smislom vlastite odgovornosti u kreacijama društvenog života, tačnije i konkretnije u gradnji etalona normi, koje ne sputavaju ljudske slobode i ne propagiraju lažni stid, koje ne prave lažne norme i još lažnije vrednosti, nego svet dele na onaj pravični i nepravični, pošteni i nepošteni, korisni i beskorisni, umetnički i trivijalni..
Prijatelji moji
Tako vas je malo..
Narodna mudrost
Na mojoj je strani
Još od pamtiveka
Za to se znalo
Na siti života
Ostaju retki,
Odabrani (str.23.)
Oslobođena svakog tabua, lažnih vrednosti i kičeraja, to jest podražavanja i imitiranja umetnosti, Gordana diše punim plućima, govori čistim jezikom, ne plaši se nikoga i ničega, svesna da cenu vlastitog življenja mora „platiti“ ili „odbolovati“, svejedno je. Bol taj je iskren, dubok i ponekad nepravedan, jer su ljudi licemerni, ništavni u pohlepi i osvajanju nečeg što nisu zaslužili, što im po pravu i prirodi ne pripada.. Niko ne ume lepše tugovati i nikome bol bolje ne pristaje nego pesnicima, zato je Gordanina poezija do usijanja „pobelela“ od njenog iskrenog tajanstva i čudastva u stihovima proniklim iz duše joj božanske i ljudske istovremeno.
Čuvari videlišta
Kao požarom
Poharana gora
Kaplju leta
Gori smola
Juče – Sutra
Sve je sada
Kroz beznađe
Iskri nada
God za godom
Sve a ništa
Čuvari smo
Videlišta
(str.31.)
Poezija Gordane Srećković će lako pronaći put do dobronamernog čitaoca, jer odiše iskrenošću, pobožnom čistotom i dobronamernošću, te evidentnim stvaralačkim talentom koji simpatično ali uporno osvaja doziranom elegičnosti, lepotom izraza, divne pesničke slike, refleksivne metodologije i metaforične prisvojnosti u osobenosti gradnje stiha u rečenici, mislenici..
LJudi, posebno oni upućeni, vole iskrenost i osećajnost. Uostalom život bez ovih osobina, svima nama, bio bi nekako previše plastičan i veštački, tako da ga se brzo odrekli i pretvorili u neku drugu, dužu i težu dimenziju postojanja.
Gordanina poezija je kao uostalom i čitavo njeno stvaralaštvo u usponu, nadogradnji i zanatskom usavršavanju. To će uočiti svaki upućeniji književni kritičar, ali ona i njeni stihovi su na dobrom, uspešnom putu i pred njima nema nepoznanica, samo još malo iskustva, brušenja i magija reči će iz pesničkih slika oživeti u strofama i stranama budućih knjiga. Neka im je sa srećom.
Doc. dr. Rade Vučićević
(književni kritičar i teoretičar književnosti)