Ostani kod kuće, ostani doma! - Julijana Plenča

Julijana Plenča

Rođena sam u Rijeci 28. 8. 1962. godine  u obitelji Kozina. Otac mi je bio učitelj i ja sam krenula njegovim stopama.  Srednjoškolsko obrazovanje stječem u Centru za obrazovanje kadrova u obrazovanju i kulturi u Rijeci. Visoku stručnu spremu stekla sam pri  Pedagoškom  fakultetu u Rijeci i stekla naziv profesora pedagogije. Zaposlena sam u Osnovnoj školi "Zvonka Cara" Crikvenica na mjestu stručnog suradnika, pedagoga. Uz poeziju ljubav mi je i šah. Voditeljica sam šahovskog rada s mladima u Crikvenici. Dobitnica sam Godišnje nagrade Grada Crikvenice za iznimna postignuća i značajan doprinos na području odgoja i obrazovanja, 2019. Godine. Majka sam tri sina.

Autorica sam četiri samostalne zbirke poezije. Sve četiri zbirke sufinancirala je Gradska knjižnica Crikvenica. Moja  prva zbirka Trag tajanstva  2016. te druga zbirka poezije Jutro rosom poškropljeno 2017. objavljene su u nakladi Studio Tim, Rijeka, a recenziju potpisuje Kristina Posilović, mag. edu. Moja treća i četvrta zbirka su zbirke dječje poezije. Zbirka Nije lako dijete biti izlazi u nakladi Uliks 2018., a recenziju potpisuje doc. dr. sc. Maja Verdonik.  Najnovija zbirka U riznici vrijednosti i vrlina,  objavljena je u nakladi HKD 2019., pogovor potpisuje Ljubica Miletić –Domijan, prof.    

Suradnica sam  Školskih novina i Primorskih novitadi.  Pišem  poeziju, haiku i kratke priče. Moje pjesme objavljivane su u  časopisima Književnost uživo, Književno pero, Avlija, Webstilus, Nekazano…, te u dvadesetak  zajedničkih  zbirki i zbornika.

Veliko priznanje mojoj dječjoj poeziji stiglo je od autora nastavnih materijala koji  su pjesmu  Najdjed objavili u udžbeniku za 2. razred osnovne škole Pčelica 2, izdanje Školske knjige 2019., a pjesmu Zima u radnoj bilježnici Hrvatska krijesnica za 5. razred osnovne škole izdanje Ljevak 2019. godine.

Polazila  sam  radionice CEKAPE-a pod vodstvom  Kristine Posilović i Tečaj kreativnog pisanja pod vodstvom Roberta Roklicera. Član sam Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade , te  Hrvatskog književnog društva, Rijeka.  Sudjelovala  sam na mnogim književnim događanjima u svome gradu i šire. Aktivna sam i na društvenim mrežama.

PROMJENA

htjedoh svijet pjesmom promijeniti,
htjedoh u ljudima luč dobrote probuditi,
htjedoh riječ moćnom učiniti.
pjesma je jecala,
a svijet nije zaplakao,
pjesma je budila,
a svijet se uspavao,
pjesma je dobrotu nudila,
a svijet je isti ostao.
pomislih, ne vrijedi pisati,
treba utihnuti,
u tišinu se pretvoriti,
životu se prilagoditi,
nečujno koračati,
zašutjeti,
ali se riječ pobunila,
tišini je prkosila,
javno je negodovala,
jutrom je iskakala,
noću se zapisivala,
u promjenu je zauvijek vjerovala.

NE BOJ SE

ne boj se,
ne daj strahu da mislima tvojim vlada,
miran budi dok svitanje donosi novi dan,
život ide dalje,
život uvijek ima san.
ne boj se,
ispred tebe su godine života,
na tebe čekaju mnoge neostvarene sanje.
ne boj se,
život je more koje svakih toliko
oluje i nevere nudi,
ta mijena je prilika
da budemo bolji ljudi.
ne boj se,
nakon grmljavine sunce se smije
i prastarom hrastu krošnje opet grije,
pamti ,ispod snijega proljeće viri
dok u čahurama spavaju leptiri.
ne boj se,
vjeruj u svjetlo,
u sreću,
u cvat,
u treperava svitanja,
vjeruj da smo bajka zvjezdana.
ne boj se,
nudi blagost i dobrotu za neko novo vrijeme,
još ćeš bistru vodu piti sa izvora sreće,
jer svijet se vrti, u kamenu tužna sjećanja piše
ali uvijek dalje diše.

NE RECI MI DA ME VOLIŠ

ne reci mi da me voliš kao nikoga do sad,
jer tako govorio je i on,
ne spominji vječnost i zapise u oblacima,
jer tako i on ih je stvarao,
ne piši mi pjesme,
nemoj me stavljati u kodirani stih,
i on ih se je napisao,
ne radi zapise na mojoj koži,
jer on ju je zauvijek obilježio,
ne uplići prste u kosu moju raspuštenu,
jer on ju je začarao,
ne čezni za mojim usnama,
jer on ih je posvojio.
ne daj zavjete, koje ćeš prekršiti,
jer i on ih je kršio,
ne traži me u zvijezdama i molitvama tvoje majke,
jer i on me je tamo tražio,
ne traži da ti vjerujem,
jer ne vjerujem više svitanjima,
ne vjerujem više u bajke.
ne reci mi da me voliš kao nikoga do sad,
ali budi prijatelj uz mene,
budi osmijeh u jutru i riječ iskrena pred san,
samo toliko mogu da ti sebe dam,
jer sve dugo dadoh njemu,
jer sve drugo može biti iluzija,
može biti laž.