Ostani kod kuće, ostani doma! - Labud N. Lončar

Labud N. Lončar, rođen je 1964.god. u Ivangradu, današnje Berane.

Pjesnik, prozni pisac i kolumnista. Bavi  se  pisanjem poezije i proze. Organizator mnogih kulturnih manifestacija i promocija. Osnivač i predsjednik međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara.

Član je Udruženja književnika Srbije i međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara, kao i mnogih drugih Udruženja književnika putem društvenih mreža.

Zastupljen  je u  tridesetak  domaćih  i  stranih antologija i zbornika.

Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja.

Objavio je četiri knjige poezije: „Rođenje suze“, „Ostavljanja“, „Na poleđini sna“, „Ako prećutim pjesmu“ i knjigu kratkih priča  „Svako ostavi neki trag“.

Osnivač je i urednik časopisa za kulturu i umjetnost „Nekazano“, kao i časopisa za haiku „Nekazano“ ujedno je i osnivač i glavni urednik portala za kulturu iumjetnost „Nekazano“.

Osnivač je Festivala ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik“.

Živi i stvara u Baru.

IZ KOLIJEVKE

Iz kolijevke davno

Čelom omeđih

Sebe i Kosmos

Tražeći Liniju što polovi Javu i San

Liniju tanku i malu-

Granicu Vječnosti i Druma

I čelo postade temelj

A nebeske širine meta

Koraknuh po Nebu

U  meni zapjeva Drum

Iz kolijevke davno

Čelom omeđih

Sebe i Tebe,

Spojih na Drumu

Javu i San

Nebom potpisah snove-

Visoko gore

Na licu Vječnosti

Gdje spavaju Nada, Ljubav i Vjera

I gdje tihuje Bol

Širokim, djetinjim, osmijehom

Na širokom Drumu

Čelom omeđih

Sebe i Tebe-

Visoko gore dokle samo dolaze ptice

Što imena nam govore

I gdje tihuje Bol!

NA PUTU ZA SJEVER

Kad dolazi jesen

Ostavljam obalu,

Svetlucave ribe

I školjke što ćute istinu -

Pakujem maleni kofer

I žurim na sjever.

I tako se

Sa lastama razminem

Negdje na polovini puta

Na prelomu Sna i Jave

Mahnemo u pozdrav 

I nastavimo let.

One odlaze na jug

A ja na sjever...

Zatvorenih očiju...

Kad dolazi jesen

U meni  zamiriše dunja

I džaba laste krilima

Miluju moje lice i

Džaba nemušte priče pijanih školjki

To ja opet mirišem

Orahov list pod kućom

I pakujem kofer –

Na putu za sjever

ZABOLI JUTRO

Kad u grudima

Zaboli jutro i

Magla pokrije stope

Zapjeva sa grane ptica i

Daljina donese slike

Zaglavljene u sjećanju

Na lik jedne žene.

Vjetar ko ruka djevojačka

Na prozor,tiho, zakuca

I zaboli u grudima jutro,

Zamiriše sa plakara dunja -

Ubrana sa neba

Rukom moje majke.

Zaboli u grudima jutro…