Miroslav Michell Boltres, bogotražiteljni pesnik serbski, rođen je trećeg dana meseca julija 66. godine dvadesetog stoleća na desnoj obali Dunava, u negdašnjem prestolnom, a danas umetnički utvrđenom Gradu Smederevu.
Počasni doktor književnosti. (DOCTOR HONORIS CAUSA Doctor of Literature). Diplomirani menadžer. Moderator je kulturno-umetničkih manifestacija. Bavi se izdavačkom delatnošću.
Piše klasičnu poeziju, haiku, rubaije, kratke priče i zapise i aforizme.
Fragmentarno (sa po par pesama) prevođen na ruski, italijanski, engleski, japanski, arapski, francuski, slovenački, mađarski, rumunski i bugarski jezik; zastupljen u više od četiri stotine zbornika, rukoveti, almanaha, a pesme su mu zastupljene u sedam antologija (u Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji i Bugarskoj); prisutan na brojnim književnim manifestacijama, susretima, mitinzima, promocijama...
Počastvovan sa više književnih nagrada i priznanja do današnjih dana.
Član je: Saveza književnika u otadžbini i rasejanju (SKOR-a), Haiku udruženja Srbije i Crne Gore, književnog kluba „Miroslav Mika Antić“ iz Inđije, Udruženja balkanskih umetnika iz Subotice, Hrvatskog književnog društva iz Rijeke (HKD-a), nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS-a), Kreativne radionice Balkan iz Beograda, USUK-a Zavičaj iz Žitkovca, počasni je član Književnog salona Poezija Stenka u Beogradu. Viši stručni saradnik i sekretar sekretarijata i sekretar PR službe Srpske kraljevske akademije naučnika i umetnika.
SENATOR je u Svetskoj uniji pesnika izabran glasovima pesnika – predstavlja Srbiju i srpsku poeziju ("SENATE OF THE WORLD UNION OF POETS - CHAMBRE OF POETS"), član Delegacije Srbije i poverenik za Grad Smederevo,
Objavio do sada: Zbirku „365 haiku pesama za dobar dan i laku noć“ (UK Raskovnik, 2011.), E-zbirku “KRIK” posvećenu borbi protiv narkomanije (Udruženje balkanskih umetnika, 2015.), Zbirku pesama “Blagost božjeg gnezda” (UK Raskovnik, 2015.), Zbirku poezije “Crvena magla i minut ćutanja” (UK Raskovnik, 2017.) i stihovane slikovnice za decu „Deda Mraz i bate Mrazići“ (UK „Raskovnik“, 2018.), „Deda Mraz i seke Mrazice“ (UK „Raskovnik“, 2019.), Poetry for children „Santa Klaus and brothers and sisters frozen” (Lulu Press, Inc. USA).
Jedan je od osnivača i predsednik Umetničkog kluba RASKOVNIK, Smederevo, Srbija od 2009. godine.
Utemeljivač je međunarodne književne manifestacije “Despotova zakletva” u Smederevu od 2014. godine.
Danas živi, piše i stvara, još uvek, putujući između Smedereva, Beograda, Aleksinaca i Vlasotinca.
POČETAK KRAJA
Jednom će uskoro
Dan biti bez ptica i aviona...
Jednom će uskoro
Noć biti bez meseca i zvezda...
..........................
Od kad je davno
Čovek počeo zemljom da hodi...
Od kad je davno
Otpočeo prirodu sebi da prilagodi...
Zadobi ova civilazacija
Na rubu beskonačnog svemira...
Obrise raskoši i sjaja
Napretka svakog sred zemnog raja...
Beše lepo dok se gradilo
Novo ruho po svuda oblačilo...
Stvaralo se i većma obećavalo
Umetnosti se golem značaj pridavao...
No, onda se čovek uskopistio
Uznesen intelektom porocima odao...
Na sve tuži i sve živo ruži
I sam sebe na propast osudi...
.............................................
Da li to čujem ili snujem
Apkalipse jahače...
U strahotnom galopu
Svakog trena sve su nam bliže...
.............................................
Jednom će opet
Nebo biti bez sunca i oblaka...
Jednom će opet
Zemlja biti zverinja i čoveka...
POLUSEĆANJA…
Sumrak noć ne dočekao,
Zora dan ne razdanila...
Zemlju celu polu-tama
Neprozirnom maglom prekrila...
Na putu leži mrtva prica
Obezglavljena, polomljenog krila...
Gde je to noć uvrla,
Kuda se svetlost skrila?
Osećam po meni pada kiša,
Al' ne vidim ispred sebe ništa...
Miluju me po obrazu
Kao krila slepog miša...
Ubija me mukla tišina,
Pokriva lepljiva paučina...
.........................................
San – zbilja – kazna iskona?
Blede mi polusećanja,
Iz ponora najdubljeg bezdana
Bejah čovek ja...
SUDBINE UDARI
Kad prodju ove sve lude godine
Zasigurno opet srešćemo se...
I ništa tad ne pitaj, samo gledaj me
Dok nam se ne pomešaju boje očiju...
I ljubi me dok nam se duše ne sastave...
Gde sam bio ja, gde si bila ti?
Još koji dan i Gospod će nas
Za život i za večnost spojiti...
Nadu nikad ne gubi, na tom putu
Zašto smo bili tako dugo rastavljeni...
I stizali nas sudbine udari
Mi ne znamo, al' zna Svevišnji...