Ostani kod kuće, ostani doma! - Mubera Šabanović

Mubera Šabanović rođena 01.01.1956.g. u Sarajevu, Bosni i Hercegovini. 

Radila je kao sekretar i nastavila u Švedskoj, Malmö.

Predsjednik je Internacionalnog udruženje pisaca, pjesnika i likovnih umjetnika Malmö

Poeziju je počela još u školskim danima. Objavljivala je književne radove u školskim i lokalnim novinama i kasnije u štampanim i elektronskim medijima. Najaktivnije je započeo od 2001. Osvajala je nagrade na lokalnim i regionalnim pjesničkim takmičenjima. Njezine pjesme zastupljene su u pjesničkim zbirkama: "Kultura snova", "Isprepletena dušama stiha"), "Gdje ovaj brod plovi", br. 3 i međunarodne panorame (Poetical Reflections, Makedonija) i antologijama, kao i književnim časopisima... Bila je na mongim sajmovima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Švedskoj 

Bila je sudionica Međunarodnog festivala poezije u Puli, Labinu, Pazinu, Rovinju.

Hrvatskoj, Australiji, Crnoj Gori, Rumuniji i Tunisu itd. 

Imala je sajmove u Švedskoj, Srbiji i BiH.

Predstavljaju je u Tv programu OBN, Alfa,Vigosca, N1 Sarajevo.

Ima oko 40 zajedničkih zbornika širom regiona. Ima objavljene knjige pjesama 

“LJUBAV JE DODIRNULA NEBO”  i “STIHOVI DUGINIH BOJA”.

Treća knjiga je u pripremi.

POEZIJA

Pretvorio si poeziju.

U svijetu koji je bio moj

Otpušten iz tvog

Za tebe.

Pretvorio si poeziju.

Svaki dan sam želila 

Da se osjećaš.

Da si znao,

Bol koji si bio

U tišini koju ćeš izazvat

Pretvorio si poeziju.

U ljubavi koju si osjetio

U riječima koje sam željela 

samo čuti.

Pretvorio si poeziju.

Pisala sam ti,

Osjetila sam te

Patila sam te.

Kao da ne postojim.

Ti okreneš poeziju.

Želila sam te

Volila sam te

Živela sam te

Kao što sam zaboravila.

Zaboravila sam

U uglu tvog života,

I nije me bilo briga.

Pretvorio si ti poeziju.

Dok kiše su padale.

Odlazeči više te nisam

čekala.

ZAPRAVO TE NEMA

Danas je šutnja dotakla 

prag nepodnošljivosti.

Dok na drvenoj,šarenoj računaljci

zbrajam dane uramljene tišinom,

vjetar lupa vratima.

Naj sličniji si vjetru, tu si, 

a zapravo te nema,

glasan si, a zapravo šutiš

i dok olujnim nevremenom

razbijaš vrijeme

omeđeno čekanjem.

Ja skupljam predmete

dotaknute tvojim rukama,

sjećanja,

čežnje

i suze,

gradeći antikvarijat noći.

Za sutra opet

prognoziraju buru.

Otvaram širom prozore.

Nepodnošljivo je

koliko nedostaješ!

DALJINE

Zov daljine me grli

nevidljivo meko,

okovanim celikom

ne pusteci otete zelje

postojanja i blizine.

Tragajuci osjetljivih cula,

na mjesta i tlo zemlje,

gdje rodjena sam.

Ta ljubav je postojana

i zov me zove na to tlo,

mjesta korijena,

gdje ponikla sam.