Ostani kod kuće, ostani doma! - Ramiz Šaćirović

Ramiz Šaćirović

Rođen 11. VII 1949. god. u selu Ruđa (opština Tutin). Po zanimanju je profesor je zika i knji žev nosti u OŠ „25. maj“ Melaje. Pored re dovnog posla bavi se i etnologijom, etno genezom, hi sto rijskom prošlošću, kao i pisanjem kratkih formi, a naročito pi sanjem dječijih kratkih priča i poezije. Objavljuje po raznim časopisima i književnim publi ka cijama. Zastupljen je i u školskim sadržajima na bosanskom jeziku. Objavljivao u desetine književnih časopisa i publikacija širom Srbije, Crne Gore, Hrvatske i drugih. Ramiz živi, radi i stvara u selu Melaje na Koštampolju, obronku Pešteri.

Objavio osam naslova: dvije zbirke ljubavnih pjesama, četiri knjige proze, jednu knjigu za djecu i  dječiju ilustrovanu priču:"Zečija dolina", 2005. god.  Sandžački intelektualni krug (SIK), "Plavetnilo u poznom svitanju", 2011. god., "Kletva", 2012. god. Beo knjiga, „Ispiću nebo u svitanju",  2013. god. IP Jovan, doo Beograd, roman  "Krvavi trag" 2015. godi. KR Balkan i NB “dr Ejup Mušović”, Tutin, zbirka pripovjedaka “Vasika i druge priče Koštampolja” 2017. g. KR Balkan, NB “dr Ejup Mušović”, Tutin,  “Šaljanske legend i druge priče”, 2017. god. KR Balkan, NB “dr Ejup Mušović”, Tutin. “Trojan“ priče i pjesme za djecu, 2018.god. KR Balkan, BNV, NB „Ejup Mušović“ Tutin, Drugo izdanje pripovjedaka “Kletva” KR Balkan, Bg i NB “dr Ejup Mušović” Tutin, roman SUZA, izišao iz štampe, u izdanju “Priroda i baština”, - Rožaje, 2020. god., Pripremljena zbirka ljubavnih pjesama Slast čekanja.

PLAČNE OČI U ZORI

Da li su ti oči plačne i tužne

kad se zora javi

a nismo jedno pored drugog?

Da li tada pomisliš

na naša vrela milovanja,

koja ni noćas nisu spavala sa nama

da nam budu drug.

Koliko je takvih zora svitalo,

koliko puta oči bile plačne,

koliko puta tjela željela milovanja,

usne poljubaca,

da bismo probudili usnule pjetlove

da najave dan

kako bismo nastavili tamo gdje smo stali.

Koliko puta si poželjela

da dan nikad ne ode

i da ostane naš vječiti drug,

jer noć ne okusismo koliko želesmo.

Sve naše želje su u trenucima

kada se sretnemo,

 ljubav nam je tada

poput šumskog požara

i svom snagom nam podgrijava tjela.

Tada poželimo da dan nikada ne pobjegne

nego da nam bude vječiti drug.

SAMO AKO TI JAVE

(Moto. M. Antić)

Ako ti jave

da umro sam jednoga dana

znaj da je to od tuge

i nemoj me pohodit

jer će mi i mrtvome

suza okvasiti bore.

Ako ti jave

da otišao sam na onaj svjet

ne hrli, pusti me

da rahat otputujem

bez povratka

nisam imao kome da se vratim.

Ako ti kažu

da pominjao sam ti ime zadnjim dahom

i da sam sa njim na usnama

ispustio dušu

i odnio ti ime sa sobom,

neka ostane neokrnjen tren

kako bih lakše podnio bol.

Ako ti slučajno jave

da pošao sam

na nekakav daleki put

ni suza iz oka ti

nemoj da krene

jer ćeš mi poprskati dušu i srce

koji su tvoji bili i tako ostali

do zadnjeg časa.

Ako umrem

oprosti pre nego mi priđeš

jer ću i mrtav osjetiti da si tu

i da ti praštam sve.

Oprostio sam ti sve

i ljubav, i nadu, i pripadanje,

i bol srca, i duše jecaj

pa živi bez straha

da oprosta nije bilo.

Ako ti jave

da se iz rake začuo glas,

kriku sličan,

i da se izgovara tvoje ime,

znaj da i u mom grobu

odnijeh ljubav moju

jer je nisam imao kome ostaviti.

RADO SE SJEĆAM

Ko da se ne sjeća

dana u trena

kada smo žnjeli

poljupce ko klasje

tjela drhtala

ko na vrbi lišće

kada ga vjetar

miluje i njiše.

Ko da se ne sjeća

toplih tjela

koja su drhtajem

punim ljubavi nudila

da poljupci budu

kao polen i med

jer su iz srca

izlazili divni

i slivali se

po tjelima našim

I kad smo bili

kao jedno tjelo

pripijeni, željni

da se stope vrela

bili smo srećni

jer nas ljubav spaja.

U oku tvome

gledao sam slike

kao na platnu

sebe gledah sretan

kako ti ljubav dajem

ti je primaš

puna miline i sreće

dajući se nesebično, strasno.

Milovh ti svaku rječ, osmjeh, dodir

koji mi se nudi

bivajući s tobom

jedno tjelo i jedna duša.