Ostani kod kuće, ostani doma! - Tatjana Vujović Kostić

Tatjana Vujović Kostić  rođena je 1973. godine u Nikšiću. Završila je Filozofski fakultet u Nikšiću, Odsjek filozofija. Na međunarodnom konkursu u Beranama 2009. godine ušla je u uži izbor za nagradu „Najljepša  ljubavna pjesma“ .

            Odlukom Savjeta Međunarodne umjetničke kolonije  RIJEČ U KAMENU (Pag, Poljana, Hrvatska 2016. godine), pozvana je da se predstavi  knjigom BONUM ULTIMUM i da u okviru programa održi predavanje na temu  “Umjetnost i filozofija”. Dobitnik je nagrade MAGNA CARTA ARTIUM (Hrvatska 2016. godine).

Učesnik je KARAMANOVIH POETSKIH SUSRETA (Radoviš, Makedonija 2018. godine).

Kao specijalni gost prisustvovala je 13. majskim susretima Slovenskih stvaralaca SVETO SLOVO (Burgas, Bugarska 2019).

Dobitnica nagrade „Ana A. Ahmatova“  uručenu u Ruskom kulturno-informacionom centru u Sofiji.

Članica je Matice crnogorske,  Crvenog krsta Crne Gore, Crvenog krsta Nikšića.

Prvu zbirku poezije "Vrijeme tišine" objavila je 2009.godine Slijede zbirke "Posjednik svoga tijela" (2011) i "Bonum ultimum" (2015). U najavi je sljedeća knjiga -  “Monasi vremena”.

Pjesmom "Prošlost crta i ustaje jutro" ušla je u antologiju pjesnika s prostora bivše Jugoslavije  "Ženski vidokruzi" akademika Žarka Đurovića.

Zastupljena je u mnogim časopisima,  zbornicima I antologijama na našem I međunarnodnom prostoru.

Predsjednik  je NVO “Montenegro art”.

Bavi se promocijom crnogorske kulture i umjetnosti.

AKO TI SRCE ZAIGRA

Ako ti srce zaigra
to je od vremena

Vrijeme se spustilo na bore

O, te bore
moj stih zasječen
u zarez sudbine

ako ti srce zaigra
to je od života

Život se spustio
na kožu

navlači bijelu presvlaku
rukavica čula
razvlači surovu zbilju
ispod pera

ako ti srce zaigra

to je samo
Smrt progledala

to je samo

Smrt prohodala

MOLITVA

Odjeni me u tajne
odjeni me u plamen
odjeni me u rahmet
odjeni me u predavanje
odjeni me u trag
odjeni me u najljepše djelo Tvoje
Tvog vremena zamke

ZAIGRALE SMO IGRU

Zaigrale smo igru
zvukovima
moja smrt i ja
pobijedih
samo zato što ne zna
koja je strana
sa koje
dolazim

Igrale smo igru
vizija
moja smrt i ja
pobijedih
samo zato što ne zna
čije je Lice
iza koga
posmatram

(Za) igrale smo
igru sjemena
kroz otežanu okolnost
u tragu
stege vremena

Igrale smo
igru sjećanja
u sretanju