Pranje zuba - Aleksandar Ćuković

Pranje zuba

-Zini!

Zinuo kao krap. Kolutam očima po ordinaciji, ali mi svjetlo užasno smeta. Uglavljen u stolicu, zabavljen žmirkanjem i napinjanjem da čujem o čemu razgovaraju zubarka i tehničar, razmišljam kao pred spavanje. Ne plašim se, zubari odavno ne bole.

Osamdesetčetvorogodišnjak objavio erotsko djelo. Skupo staje na trafikama. Kao kroz maglu, prisjećam se jednog davno pročitanog Ćosićevog dnevničkog zapisa u kom se on nalazi u nekoj dilemi pred ogledalom u kupatilu započinjući pranje zuba. Nešto tipa: i dok pljuje komadiće hrane u umivaonik on misli o sudbini naciona. Odakle Ćosiću zubi? Odmah zatim navire jedan drugi njegov zapis - govori kako je besmisleno voditi dnevnik na računaru jer se uvijek može korigovati do mile volje. Zatim, opet Jevrem i erotika i njegova ogromna brojanica koja mu pomaže u inspiraciji. Pa Ćosić kako reklamira pastu za zube. Pere li Jevrem zube? Na sve to njihova zajednička slika za nekim stolom. Piju kafu. Ćosić u majici kratkih rukava sa kragnom, a Jevrem - košulja, kravata, sako... Mladi. Na slici nema zuba. Nema ih ni u čaši pored kreveta. Biografije, dnevnici, memoari... Besmisao... Više ne perem zube... Ne gledam se u ogledalo... Ne čitam Bukovskog... Ne vodim dnevnik... Ne zatvaram vrata od kupatila... i na kraju - ne ostajem u zubarskoj stolici.

Anestezija još traje.

-Pazi da ne izgrickaš obraz – savjetuje zubarka. Klimam glavom i odlazim kući da, pošto označim dokument, kliknem ,,Delete“.

Aleksandar Ćuković