Probudi se dječače!
Probudi se dječače iz djetinjih snova ,
Ne padaju više čokoladice
İ biseri sa neba ,
Zamjenili su ih crni oblaci
İ prljava kiša.
Zubato Sunce kezi ti se sada
Na mutnom horizontu svijeta
İ grije te varljivom toplotom
Od koje se često razboliš.
Svi autići i vozići sa kojim si se igrao
İ lomio ih u pijesku
Smiju ti se podrugljivo u lice ,
Surovo je hladno sanjati o
Bogatstvu kada ti ulični beton
Smrska glavu i pohara djetinjstvo ,
Strašna je tragedija biti dječak
Bez roditeljske ljubavi ,
Ljudi su daleki stranci
İ guše se pomijama života ,
Zbog toga kamenuju raspetog Boga
İ umiru daleko od srca .
Život je nasmijana kučka koja te
Za čas posla namami jeftinim
Krpicama i pustim snovima
Po najnižoj cjeni ,
Ponekad čak i besplatno je obljubiš
Pijan na pozornici ludila ,
Pa se hvališ prevaren da si najveći
Mangup zbog toga .
Gdje su sada silne djevojčice što su trčale
pomamno zaludjene tobom, zapitaš se nekad ?
Probudi se dječače i pogledaj ,
Nema više tvojih omiljenih šećerlema u
İzlogu prodavnice slatkiša u tvojoj ulici
Koje si gutao strasno očima ,
Nestale su istopljene u otpadu svemira .
Fudbalska lopta nije više tvoja ,
Za njom sada trče novi dječaci i maštaju
İsto što i ti nekada .
Stefan Višekruna