Razdan i posveta palih zvezda
Još ti
rasparčanom dušom
telo pokrivam
zime su duge
i mali izdajnici iz pepela
u vrelini ognja
na presahle uzdahe slute
još su nas prepuna
nebeska pojila
danjujemo na licima
gresima spranim
dok ne pokleknu stražari
i dugi hodnici
oslobode se beznadja
otisci isti
golim okom nevidljivi
činiće se
posvetom zvezda palih
kako vratiti srebrnu im put
i rasparčanom dušom
u tebi ponovo da odzvanjam
razdaniće se uskoro
u maglini obrise te znam
ubitačno znam
samo ne
koliko daleko može
i sa kojim kamenom
da ih poistovetim
Vesna Kerečki