Susret

Sretoh te u pustoši mojih sjećanja.

Izgubljenu u dubokom,mračnom zaboravu.

Kada nijesam ispunjao data obećanja.

I svakodnevno gubio nesvjesnu glavu.

Ugledah te u nevidjelu sopstvenog sljepila.

Sakrivenu davno u pustom bezosjećaju.

Osjetih ponovo kao kada si moja bila.

Nađoh te uzdrhtalu u svom nesmiraju.

Opet te dotakoh drhtavim prstima.

I sklopih ruke oko nježnih ramena.

Željo,neprestano čekana ,danima i noćima.

Jecaj moj zadnji i jedna nezamjenjiva žena.

Duško Nedović

Pročitajte još