25.09.2019.
Poezija

Tamo vjetar puše oko moje duše - Zehra Bajić Alić

Tamo vjetar puše oko moje duše

    (Iz zbirke „Ispod Trepavica“)

 

Samo pogledaj desno i lijevo

možda marširaju pčele

kroz promukao zrak

otvori oko i udahni me

ja kupim naše korake

ispod istrulog lišća

svježi su još uvjek i mirišu na mahovinu.

 

Zašto sve glođeš kroz srce

ostavi sve tamo gdje treba da bude

u paučini sjećanja

al ja ne želim zaborav

pogledaj imam nove svilene trepavice

haltere

čipkane  snove na butinama

prestani me vući za rukav.

 

Sječem koru

mrvim rasplamsale snove

put mi je uzak

ne volim ljubomoru

puder i iscrtane usne

samo jedan trenutak

vidiš

umile me zvjezde

sada ti puši

jesi malo

ko si ti da ti se pravdam.

Niko.

Ja sam ti niko.

 

Dođi.

Hladni su ti prsti .

Drhtiš.

To samo vjetar puše oko moje duše.

Samo polako curi tama

škripi kamenje

i sat mi je stao

nosiš vrijeme ispod pazuha.

Pogledaj me u oči

viri ti kajanje iza

obrve

ne

to mi se prašina ukopala u misli.

 

Kreni ne okreći riječi

pali su ti ključevi u blato

plaši me tama

kreni

želim poljubac za laku noć

udavi prohtjeve u oblaku magle

idi

idem

već odavno idem

ali se vraćam

i rovim blatnjavo lišće.

 

 

Zehra Bajić Alić