Utočište
U zenicama vam snim i budim se,
Moja ste radost, ushićenje.
Bolno sačekivah zrenje,vredelo je.
Ko ribe zlatne krvotokom mi kolite.
Tek, ponekad osetim titraje blage.
I knedla, seme aždaje, iz grla sklanja se.
Čekanja odavno umorna su.
Pogledi vaši hrane me strpljenjem,
na zrele trešnje miriše.
Snova se šarenih iz vrča zlatnoga napojih.
Zeleno, o sve je tako zeleno,
duša da odahne, međ gorsko cveće zaluta.
Bože, dopusti da potraje !
Biljana Radević