29.05.2020.
Poezija
Vrištim – Vanja Parača
Vrištim
Vrištim,
jer krik manje boli
nego mučna tišina.
Zaćutim nekad
kad dođe dan
i osvijetli lažan odraz.
Bol presavijem
u svežanj tuđih misli,
da neko mu slučajno
lice ne vidi.
Gušim tajne
u nevidu prašine
i zanemarljivosti
vlastitih težnji.
Ponos hoda nečujno
na ivici vatre i provalije.
Koje čudo nosi prevagu,
nesvjesno će rastrgnuti san.
Vrištim,
jer glas u noći
ponekad izgubi zvuk,
a suza nečujno kida biće,
ona nemilosrdno nosi zrak.
Gledam,
jer mrak je svuda kad otvorim oči,
a misao je svjetlija od svake zvijezde
što ne razdvaja dobro i loše.
Ne mislim,
jer pomisao vodi na daleki put,
a možda nije vrijeme za to.
Ćutim,
jer istina se nikad
ne izgovara naglas.
Vanja Parača
-200x200-rez.jpg)
