02.01.2021.
Poezija
Vučica - Labud N. Lončar
Vučica
Zečevi sa srcem u grlu
Pod vučjom šapom leže,
Zavija noć prtinama
Miris nevine krvi
Kao hladan sjever reže.
Daleko, dolje, u dolu
Vučica s ljubavlju
Zla na dojkama liže –
Obasjaj mjeseče sudbu,
Slobodno priđi bliže.
Promiču zečje sjene
Zajedno sa vjetrom lednim,
U oku vučice suza
Plače za izgubljenim mladim –
Izbrisanim hicem jednim.
Planina staze i tajne čuva,
Prtine zbunjuju misli-
Kojim sada putem poći
Umorna, ona, misli.
Mjesec u čudu ćuti,
nigdje oblaka nema,
Samo će mećava, možda, pomoći
Da vučica umorno zadrijema.
Labud N. Lončar
-200x200-rez.jpg)
