Zemlja bez sna
U meni predaka damari
u plotunima s Cera
davni novembar na Kolubari
i vavedenjska vera
Kroz maglu promiču junaci
umrli u našem bestidu
jer gunj su i opanci
ugasli u našem vidu
U suton banuše sene
već čitav vek mlade
a uz njih tugom oplođene žene
u zemlji bez nade
Anđelko Zablaćanski