Čuda
Ljubavi,
Još juče sam se klela
Da kamen ne osjeća bol!
Nit čuje cvrkute ptica u zoru
Ni cvrčke u predvečerja,
Svejedno mu je da l’ padaju kiše
Ili Sunce grije…
Da li je tamna noć,
Ili pak sunčan dan,
Da li ga oganj vatre gori,
Ili se led oko njega stvara?
Kamen ne osjeća
I svejedno mu je...
Još juče sam se klela,
Ali nije, tako nije!
Ljubavi,
Još juče sam se zaklinjala
I bih i glavu dala na opkladi,
Da iz pepela vatre nema,
A ona planu na moje oči
Magijom nekom zapaljena,
Zgrija mi dušu,
Zadivi oči ljepotom…
Kunem ti se,
Još juče u čuda nisam vjerovala
A danas bih čuda branila životom…
Danijela Mrdak