29.04.2025.
Poezija
Zelena tuga i siva Radost - Katarina Boljević
Zelena tuga i siva Radost
Znam da vidiš daleko
ispred,
I pitam se; kako se
možeš tako smješiti
kad pogled ti dopire
do sivog kamena,
I dalje još;
Do otkinute uvele
latice ruže
Kojeg daleki
vjetrovi bacaju
o tle.
Ja vidim samo
ovo zeleno polje,
i po njemu rasuto cvijeće,
a opet; pogled mi
tugom obojen.
Je li iluzija
zelena dolina,
a istina negdje u daljini
gdje se nad sivilom
nazire Svjetlost
nedokučiva.
Možemo li zaplesati
negdje između
zelene i sive,
Neometani
mišlju o prolaznosti.
Tvoj osmjeh i moje suze
stopiće se u
mir
sadašnjeg trenutka.
Možda samo tako
može se spojiti
radost i tuga,
prošlost i budućnost.
Ples kao
Alhemija
koja spaja Svijetove.
