29.08.2022.
Proza

Genetika - Cvijan Radovanović

 

                                                            Genetika - Cvijan Radovanović

 

Toma i Vito, dva prijatelja, koja se poznaju iz Osnovne škole, ali rijetko vidjaju, sreli su se sasvim slučajno ispred Casina, i krenuli da popiju piće u baru, a zatim  nekako spontano i da probaju svoju sreću, po prvi put u životu u kockarnici. Kupili su po 20 dolara tantuza, sjeli su za slot mašine, i ubacili svoje prve žetone. Toma je već na prvi pokušaj dobio 300 dolara, a Vito u predzadnjem 100 dolara manje.

Kada su iskoristili kupljene žetone, otišli su ponovo  u bar i popili još po jedno piće, malo ćaskali i ubrzo napustili kockarnicu. Toma je imao mnogo obaveza, studirao je biznis, a vrlo često je nastupao, kao vokalni solista u lokalnom bendu. Imao je veoma lijepu boju glasa i bio je itekako nadaren za muziku, genetsko blago koje je nasledio od oca. Nekako ubrzo je upoznao i Minu, crnokosu, vitku i inteligentnu djevojku s kojom je studirao. Odmah se primjetila  njihova medjusobna romantična žudnja, i ubrzo su se strasno zavoljeli.

U naredne dvije-tri godine Toma, je bio jako posvećen učenju, a s Minom je često odlazio kod prijatelja i poznanika na sjedeljke, gdje je bio rado vidjen s obzirom na njegov smisao za humor i muzičku obdarenost. Mogao je da pjeva sve, i zabavnu i narodnu muziku, kao i da imitira druge pjevače. Prije nego što su diplomirali, Mina je zatrudnila, pa su se dogovorili i iznajmili stan gdje su se ubrzo preselili.

Oboje su imali jos jednu godinu na fakultetu, ali s novcem nisu oskudjevali, jer su njihovi roditelji, stari imigranti, bili prilično imućni i sasvim izdašno su ih pomagali. S druge strane, Toma je zaradjivao pjevajući u svom bendu, na svadbama i drugim zabavama kojih je bilo veoma mnogo u ovom  gradu. Slijedeće godine, rodila se kćerka Tea, a nekako ubrzo su oboje diplomirali na fakultetu. Mina se uskoro zaposlila u jednoj kompaniji za osiguranje, a Toma u banci. Već su uspjeli da uspostave sasvim samostalan porodični život, bez ičije pomoći i dotacija. Nakon pet godine kupili su kuću i veoma brzo uselili u njihov novi dom.

Jedne Subote, Mina je otišla sa kćerkom kod njenih roditelja, a Tomi je odnekud iznenada palo na pamet Casino, pa je, ne razmišljajući dugo, krenuo da još jednom proba sreću. Imao je 100 dolara keša, sasvim dovoljno za početak. Kupio je žetone, sjeo za mašinu i u 10 pokušaja tri puta dobio, ukupno 1500 dolara. Nije mogao da vjeruje. Sjetio se prvog svog dobitka prije nekoliko godina i odmah u sebi pomislo: "Nigdje brže do para!"

I, od tada, nauštrb vježbanja i pjevanja u bendu, sve češće dolazi u Casino, završavajući nekad s većim, a nekad s manjim uspjehom. Nekako počinje sve više da vjerune da je u kockarnici najlakše doći do bogatstva. Misli da se u kockarnici može pronaći "caka", ili provaliti sistem da se češće dobija i da kockarnica bude siguran izvor prihoda. Zna on dobro da to još niko do sada nije uradio, ali zašto ne bi on? Počinje malo studioznije da pristupa igrama na sreću, proba još rulet i poker i svuda ostvaruje prilično dobre početne rezultate. Ali, računa da još nije sasvim ušao u sve finese, i da će se on, još  sistematičnije i ozbiljnije pozabaviti svim okolnostima i načinom kako uvećati zaradu. Kako i ne bi kad je nekoliko puta bio u prilici da dobije velike pare, samo mu je nedostajalo sasvim malo sreće. Pa zar to nije dovoljan razlog za optimizam?

Sve više odlazi u Casino, sve manje pjeva u bendu, ubrzo ga i napušta i tako sasvim zapostavlja genetski urodjenu nadarenost.

Supruga Mina već primjećuje promjene na njemu, promjene raspoloženja, agresivnost i čestu mrzovolju. Raspituje se, i saznaje da njen muž više ne pjeva, i da je bend rasturen.  Napetost i tenzije izmedju njih postaju sve očiglednije.

Ipak u jednoj tolerantnoj raspravi s njim, uspijeva da sazna gdje je on odlazio, verbalno ga napada i upozorava da prestane s tim prije nego što bude kasno.

 Pokušao je Toma sa apstinencijom od odlazaka u Casino; primjetna je bila njegova uznemirenost, nesanica i nervoza, ali se u početku dobro borio pa je sa suprugom  ponovo uspostavio korektan nivo povjerenja. Uprkos svemu tome, srce ga je i dalje vuklo u Casino. To je bio njegov novi svijet, on odavno pripada njemu. Tu treba da završi veliki posao, uostalom tu je sretno i počeo.

I jednog dana, poslije posla, ode u Casino. Prije toga nazove Minu i kaže joj da će ostati malo duže da radi.

Otišao je na slot mašine i ubacio žeton poslije dužeg vremena. Ostao je dva sata i dobio 2000 dolara i taman kad je ustao i pošao kući ugleda Vitu za jednom slot mašinom. Pridje mu, potapša ga po ramuenu i kaže mu onako ironično:

"Drago mi je da si i ti došao, da vidiš kako se živi od kocke"

Vito se osmjehnu pa reče da je došao jer mu je supruga sa sinom otišla kod njenih roditelja, pa je zbog toga ovdje.Toma malo ustuknu, zamisljeno ga pogleda, valjda se sjeti kako je on počeo i upita:

"Je li ti Vito dolaziš često u Casino?",

 "Pa prilično,"  odgovori Vito.

Onda mu Toma ponovo stavi ruku na rame i molećivo reče:

"Zaboravi kocku, ako ikako možeš jer kada predješ granicu kockanja iz razonode, više ti nema povratka. To ti prijateljski savjetujem!"

 Zaista, bio je to dobronamajeran savjet prijatelju, ali je Vito, kao i Toma, već odavno jednom nogom zakoračio u  opsesivno kockarstvo.

"Ostajao je Toma i dalje na poslu" bar jednom sedmično, i, nažalost, trošio ogromni novac na svoju patološku strast. Kada je iskotistio sve raspoložive kartice, pozajmice od prijatelja i konačno, kada se upustio u opasne zelenaške dugove, spasa nije bilo. Morao je da objelodani svoj kockarski dug od 300.000 dolara.

Naravno, Mina sa momentalnom kulminacijom bijesa, nije htjela više da trpi, izgovorila je nekoliko uvredljivih riječi, uzela Teu za ruku i otišla kod roditelja. Toma je ostao zatečen, osjećao je duboku grižu savjesti i prema supruzi i prema maloj kćerki. Ali on više nije mogao samostalno da se okani ovog poroka, ušao je u pakao ovisnosti. Jednostavno, postojalo je nešto jače od njega što ga je tjeralo da kocka, taj neodoljivi poriv koji ga je nemilosrdno gurao u najtežu grupu patoloških kockara.

Prokockani novac, Tomini roditelji su teškom mukom namirili i jedva ubijedili Tomu da se liječi i da ne ide više u Casino. I zaista, bio je 6 mjeseca na liječenju, a poslije toga odlazio je redovno jednom sedmično  kod psihoterapeuta. Nije više odlazio ni u Casino, niti bilo gdje drugdje, jedino što je redovno išao na posao. Neobično je smršao i očito je bilo da ima velikih mentalnih problema.

I jednog kišovitog proljećnog dana pred njegov 32. rodjendan, u ranim večernjim satima, otišao je Toma nakon dužeg vremena u Casino. Ušao je u bar, sjeo za sto i poručio kiselu vodu. Gledao je jedno vrijeme ispred sebe u daljinu, pa se nešto vrpoljio, okretao se lijevo - desno, kao da nešto hoće da ukrade, a onda uzeo čašu i otpio do pola. Nekako, istog momenta njegov drug Vito banuo je u bar i uočivši Tomu za stolom, pridje i, onako lucidno, uhvati za čašu i prinese svojim ustima. Toma, misleći da će Vito popiti ostatak vode, glasno se prodera: 

"Ne Vito, to je otrov! "

U prvi mah zbunjen i iznenadjen, Vito se brzo pribra, prosu ostatak vode na pod, izvadi telefon i pozva Hitnu pomoć. Hitna je brzo stigla, ali Tomo nije preživio. Umro je u bolnici u strašnim mukama par sati nakon toga.

Nekoliko mjeseci kasnije sud je obznanio Tomin dug koji je napravio kockajući se online, za vrijeme liječenja od preko 400.000 dolara, zloupotrebom bankarskih kartica!

 

18 godina nakon očeve smrti, Tomina kćerka Tea održala je svoj prvi solistički koncert. I prije nego što je zapjevala, obratila se publici sa suznim očima i rekla: "Ovaj koncert posvećujem svom prerano stradalom ocu Tomi od koga sam i naslijedila muzički dar!" Mlada pjevačica dobila je frenetični aplauz.

                                                                                                           

                                                                                                                       

                                                                                                            Cvijan Radovanović

 

              

           *

 

Cvijan Radovanović - Cico, Rodjen 16. Aprila 1954. godine u Priboju, opština Lopare, bivša Jugoslavija. Po zanimanju ekonomista, radio u Loparama i Ugljeviku u Opštini, pa u Službi Društvenog Knjigovodsta u Loparama i Tuzli. 1994. godine preselio se u Kanadu. Radio u auto industriji i uporedo se bavio videografijom. Od 2019. godine je u penziji.

Dugogodišnji majstorski kandidat u šahu, kompozitor šahovskih problema i studija, a hobi mu je i pisanje kratkih priča i članaka.

Živi sa suprugom u Vindzoru, Ontario, ima dvije kćerke i četvoro unučića.

 

 

 

______________

Foto: Free NET