Gospođica - Branka Popić

Gospođica

u visokom sjaju, mademoiselle,

se kreće pistom hodnika trošnog hotela;

bez jedne štikle koraca glave dignute u inat

onima što se naslađuju površinom njenog tijela,

mademoiselle "breza bijela"...

u uzdahu topi željezo i vruće ga guta u utrobu,

jed, i čama pri tome doživljava vrhunac;

kad krikne duša više ne može trpjeti poniženja,

dok se njen monsieur smješka kao junac,

mademoiselle "bijela breza" na granici uništenja...

vraća se kose iskrzane i pune cigaretnog dima,

haljine jeftine, uske što ništa ne pokriva;

monsieur reče da kupiće on bolju

dok bi mu ona rado zasula oči solju;

monsieur "juneći smiješak" kupiće haljinu bolju...

izlazi iz zgrade sama na ivici nervnog sloma,

oči joj suzama vriju, glava košnica puna;

mirna koraka krenu u susret kamionu s tovarom,

život joj se učini najvećom prevarom;

mademoiselle "bijela breza" prilikom zadnjeg poteza...

Branka Popić