Mala smrt
Mitropolitu Amfilohiju
Ne mjeri Nebom stope cara,
Sasud si u kojem tamjan tinja.
Surov je put do Cetinja,
A uklet Lovćen bez oltara.
Pogubile su riječi — lice!
Mudre predjele stisla zima:
Opadali smo, kroz resice
I blagog Gospoda — u njedrima...
A kad obožiš divlji vrt,
Pokaži lijenoj istini stan,
Neka te lakovjerni rod okrivi.
Jer ako je san mala smrt,
Onda je i smrt Veliki San.
Nema odlaganja!... Živi!
Ranko Radović