Susret
Srela sam te na obroncima tuge,
dok se kamenje kotrljalo niz obraze,
srela sam te tamo negde
gde sve počinje i prestaje.
Mirisao si na more,
na mir i nemir,
na milovanje,
na juče koje je moralo biti.
Sreo si me na početku duge,
dok se kroz oblake probijao Sunca zrak.
Sreo si me tamo negde,
ne sluteći da je u nekom tužnom kraju pročetak naš.
Imala sam ukus soli na usnama,
pomešan s pelinom.
Kiselo i slatko sam mirisala
na ustajalo vreme u mislima.
Sreli smo se nas dvoje,
ne tražeći ništa dobili smo.
Moje ime sraslo je uz tvoje,
a tvoje se sakrilo u mog srca najzabačeniji džep.
Mirjana Bekčić