Svitanje - Milica Barušić Ex Čajić

Svitanje

Uzdahom me bude noći bez svanuća,

neprespavane duge na kapcima sanje.

Umrla je živa duša mi goruća

nestvarnom životu gorko je svitanje.

U očima tužnim nazire se prošlost,

oslikava boje kojih nema više.

Zaspalo svanuće, umrla sadašnjost,

kako god okrenem loše mi se piše.

Bol i tugu krije istine stranica,

nakvašena suzom u posljednjoj bici.

Svanuće je moje posljednja stanica,

odlaskom u nebo gdje me vode krici.

Krik duše se ori - ne sviće mi zora,

Izgubljenoj samoj na rubu ponora.

Milica Barušić Ex Čajić

Pročitajte još