POSTHUMNO IZDANJE „ZELENI MONOLOZI“ – NOVO SVJETLO POEZIJE RAJKA ŠĆEPANOVIĆA
Nakon više od decenije tišine, pred čitaocima se nalazi knjiga koja nije zaboravljena – već strpljivo sačuvana. Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ objavilo je drugu posthumno knjigu pjesnika Rajka Šćepanovića pod naslovom „Zeleni monolozi“.
Knjiga je objavljena u izvornom obliku, onako kako ju je pjesnik pripremio za štampu prije svoje smrti. Objavljivanje dolazi trinaest godina nakon njegovog odlaska, dok je povodom desetogodišnjice smrti „Nekazano“ već objavilo knjigu izabranih i neobjavljenih pjesama pod nazivom „Nekazano“, nastalu po istoimenoj Šćepanovićevoj pjesmi.
Recenziju knjige napisao je njegov dugogodišnji bliski prijatelj i saradnik, književnik Perivoje Popović, dok je svoje viđenje ove knjige u predgovoru dao književnik Labud N. Lončar, ujedno i urednik ovog izdanja.
Književnik Perivoje Popović u recenziji kaže:
„Istinska je sreća što baš u Baru postoji ugledno Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika ‘Nekazano’, vođeno čestitom uredničkom rukom pjesnika Labuda Lončara, i što ono iskreno, ljudski i stvaralački podržava i ne zaboravlja značajna imena iz svog pjesničkog kruga, ali i sa šireg prostora umjetničkog i ljudskog djelovanja.
Posthumno objavljivanje Šćepanovićevog pjesničkog djela pod znakovitim naslovom ‘Zeleni monolozi’ predstavlja čin iskrene, bogougodne pažnje i, u isto vrijeme, značajan doprinos ne samo njegovom djelu nego i književnosti Crne Gore uopšte.
U početnoj strofi ove zagonetne i tajnovite, ali istovremeno i blagotvorno lake pjesničke riječi, Šćepanović nam saopštava i svoju etiku i poetiku: jer i voli i mrzi, i poznaje i ne poznaje, jer vidi i čuje, i ne vidi i ne čuje ovaj svijet u kojem se, voljno ili nevoljno, zatekao.
Kao posebna vrijednost ove knjige ističe se uzorna kompoziciona struktura i čist – gotovo do perfekcije čist – pjesnički jezik.
Rajko Šćepanović je do neizrecivog volio ljude. I danas, poslije toliko vremena od njegovog preseljenja, nije moguće precizno odrediti granicu njegove ljubavi između Čovjeka i Poezije. Možda je nije ni bilo.“
„…od trena svjetlosti pravim nadstrešnicu za pjesmu i krik, gdje mogu slobodno izgovoriti tajnu…“
— Rajko Šćepanović
Urednik izdanja, Labud N. Lončar, u predgovoru ističe:
„Knjiga koja je pred vama nosi u sebi tišinu koja je dugo trajala. ‘Zeleni monolozi’ objavljuju se kao posthumno izdanje, ali ne kao zakašnjeli rukopis – već kao rukopis koji je strpljivo čekao čas da progovori onako kako zaslužuje: cjelovito, dostojanstveno i snažno.
Rajko Šćepanović, koji nas je napustio 2013. godine, iza sebe je ostavio bogatu, gotovo skrivenu riznicu neobjavljenih rukopisa. Ova knjiga pripada tom tihom nasljeđu – onom dijelu književnosti koji ne traži glasnost, već dubinu.
Njegova poezija ne insistira na spoljašnjem sjaju, nego se otvara iznutra, iz prostora iskrenosti i unutrašnjih lomova.
Posebna vrijednost ove zbirke jeste njena sposobnost da istovremeno bude intimna i univerzalna. Kada pjesnik govori o kontinentima, morima i pustinjama, on ne ispisuje geografiju svijeta, već mapu čovjekove duše.
Motiv brodoloma, koji se provlači kroz knjigu, osvjetljava ljudsku sudbinu – kao stalno tonjenje i stalno pokušavanje da se ostane na površini smisla.
Jedan od najdubljih slojeva zbirke jeste preplitanje jave i sna, svjetlosti i tame – prostor u kojem nastaje istinska pjesnička riječ.
Objavljivanje ove knjige za mene nije samo urednički i izdavački čin, već duboko lični dug – prema pjesniku, njegovoj riječi i njegovoj tišini.
Vjerujem da će ‘Zeleni monolozi’ pronaći svoje čitaoce ne kroz buku, već kroz prepoznavanje. Jer ovo je knjiga koja ne traži da se čita brzo, nego da se sluša pažljivo; ne da se potroši, nego da se nosi.“
Zbirka „Zeleni monolozi“ strukturisana je kroz šest pjesničkih ciklusa: „Zeleni monolozi“, „Kontinenti“, „Java i san“, „Brodolom“, „Kolone“ i „Od nas do nas“.
Ovim izdanjem ne zatvara se jedno pjesničko poglavlje – naprotiv, ono se iznova otvara, ostavljajući prostor da glas Rajka Šćepanovića nastavi da traje u svakom čitaocu koji u njegovim stihovima prepozna vlastitu unutrašnju istinu.