„Putešestvije panonskog mornara“ Stevana Kaćanskog

Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ objavilo je roman „Putešestvije panonskog mornara“ autora Stevana Kaćanskog.

Na samom početku svog pripovijedanja, Kaćanski ističe:

„Postoje mesta koja čovek nosi u sebi kao koren, kao sudbinu, kao tihu obavezu da ih nikada ne zaboravi. Moje mesto je Bačka...“

Već u ovim uvodnim riječima nazire se temeljna nit romana – duboka ukorijenjenost u zavičaj, u ljude i u vrijednosti koje oblikuju čovjeka. Kaćanski pripovijeda jednostavno, ali snažno, oslanjajući se na iskustvo i autentičnost, vodeći čitaoca kroz plodnu ravnicu Bačke, kroz život svoje porodice, ali i kroz složene društvene i istorijske okolnosti koje su obilježile jednu epohu.

Roman na jasan i pitak način govori o vrijednim ljudima Bačke, njihovoj skromnosti, dostojanstvu i istrajnosti. Istovremeno, autor nas uvodi u ličnu i kolektivnu priču – kroz iskustvo služenja u JNA, raspad SFRJ, vrijeme sankcija, ekonomskih kriza i svakodnevnog snalaženja u novonastalim okolnostima. Sve to ispričano je bez patetike, ali sa snažnim osjećajem stvarnosti i istine.

Urednik ovog izdanja, književnik Labud N. Lončar, ističe:

„Knjiga ‘Putešestvije panonskog mornara’ Stevana Kaćanskog predstavlja snažno i autentično svjedočanstvo o jednom životu satkanom od rada, borbe, kretanja i neprestane potrebe za opstankom. Iako je riječ o autorovoj prvoj knjizi, ona ne nosi nesigurnost početnika, već mirnu zrelost čovjeka koji je dugo živio, mnogo vidio i sada osjeća potrebu da svoja iskustva ostavi zapisanim – ne kao ispovijest radi sebe, već kao dokument vremena i sudbina koje su to vrijeme oblikovale.

Ovo nije fikcija, niti literarna konstrukcija. Ovo je knjiga istinitih događaja i stvarnih iskustava, nastala na granici ličnog pamćenja i kolektivne istorije. Kaćanski piše bez želje da se opravdava ili uzdiže, već sa sviješću da život običnog čovjeka, kada se iskreno ispriča, postaje vrijedan dokument jednog društvenog sloja i jednog nestajućeg svijeta.

‘Putešestvije panonskog mornara’ tako prevazilazi okvire lične autobiografije i postaje socijalna hronika, zapis o radu, migracijama, borbi i opstanku običnog čovjeka u drugoj polovini dvadesetog i početkom dvadeset prvog vijeka. To je knjiga koja podsjeća da iza svake statistike stoje ljudi, a iza svakog puta – sudbina.

Ovom knjigom Stevan Kaćanski ne traži priznanje. On ostavlja svjedočanstvo. A svjedočanstva, kada su iskrena i odgovorna, postaju trajni dokument jednog vremena.“

Ovaj roman, iako ličan po svojoj osnovi, nadilazi granice individualnog iskustva i prerasta u univerzalnu priču o čovjeku, vremenu i prostoru kojem pripada. Upravo u toj iskrenosti i neposrednosti leži njegova najveća vrijednost."